Ferrari 250MM, 1/43 ProgettoK

Ponovo jedan tekst nakon par dana. Izvinjavam se ne stižem, što je tu je… Ovako danas teget Ferrari koji je... pa ne znam koji je ovo model valjda je 250MM, a možda je i 166MM Berlinetta, a možda i nije ni jedno ni drugo. Ovako, sa obzirom da je rezinski model, a njih imam malo od Ferrarija ondas sam ga kupio, bez mnogo razmišljanja i dobio nešto čudno. Inače koštao je 13 Eura, pa dobro nije ovo bila toliko skupa lekcija.

                Prvo malo o rezinu kao materijalu. To je dosta dobar materijal i izgleda uzima sve više maha među proizvođačima. Ima mana i to mnogo, kao na primjer da u tankim elementima je nepostojanog oblika i lako se deformiše, da ne spominjem koliko se lako lomi, odnosno krtost mu je kao kod suvog drveta (i to onog jako suvog). U 1/18 i njoj sličnim razmjerama je neupotrebljiv jer modeli ne mogu da imaju otvaranja. Koliko je postojan i kako se ponaša kad ga uhvati zub vremena ni to ne znamo, tako da je pitanje da li će rezini i za deset godina izgledati ovako ili će se malo deformisati. Ima tu još dosta neistraženih teritorija ali malo po malo, vidjećemo. Pozitivna strana je jednostavna. Kalupi se lakše prave pa su stoga modifikacije na modelima lakse, na primjer isti automobil na par različitih trka je imao par različitih sitnica koje zbog cijene i razvoja jedno diecast kalupa diecast ne može da ponudi. Tj. ako je model imao različite otvore na dvije različite trke, u metalu nećete dobiti te razlike. Radi se o tome što su metalni kalupi jako skupi i teško se prave pa je nemoguće napraviti tri potpuno različita kalupa samo zato što je jedan recimo GT40 imao na par trka drugačiji usisnik za vazduh. U rezinu ovakvi poduhvati su mogući zato što rezinski kalu traje (nisam 100 posto siguran) oko 500 izlivanja, pa je moguće mijenjat kalupe i praviti nešto drugačije po potrebi. Sa druge strane da bi se proizvođačima ovo isplatilo malo su podigli cijene ali samo „malo“.

A new text is here after few days. Sorry for that, I have lot of things to do these days… Today we have navy blue Ferrari which is… well I am not sure probably it’s 250MM, or maybe 166MM Berlinetta, or even both. This is resin model, and I have only couple of these so I bought this one no matter, and I got something weird it is a mix between 250MM and 166MM Berlinetta. It cost only 13 Euros, and it was a lesson, not en expensive one at least.

                First a little bit about resin. It’s new material which is more popular every day among manufacturers. With resin come lot of problems, like the one with thin elements which are not firm enough and they deform with ease during time. Also it is a very fragile material, which is problematic when falls. In 1/18 scales and larger is almost no good because the models can’t have any functioning opening, doors, bonnets and so on. How it will behave during time no one knows because it is relatively new and it is not possible to test it. Positive thing is the fact that molds are easily made so modifications on a model are more feasible. For example same car on a few different races during the season had different parts. On a simple die cast metal mold it was too expensive and impossible to create those differences. We can take some GT40 car which in few races had different air inlets, in resin it is possible to make those modifications because of the molds. The mold for resin has much smaller durability and it lasts only for (I am not hundred percent sure) few hundred injections, so it is more possible to make smaller modifications on these. While in classic die cast metal models the molds for them are more rigid and these types of modifications are impossible. On the other hand this way of producing models is a little bit more expensive, well just a “little”.

U slučaju ProgettoK njima se nije dalo da mijenjaju kalupe iako su imali savršenu šansu za to, a i potrebu. Tako da je ovaj model potpuno promašen. Naprijed je mješavina Ferrarija 250MM i 166MM Berlinetta. Nazad je mješavina 195S i 166MM Berlinetta, dok u kombinaciji boja i dodataka je definitivno trebao biti 250MM, kao što i piše na kutiji. No zaboravimo na to, jer je toliko očigledno da je bespredmetno pisati o tome. Model je generalno slabo detaljan, fale mu neke sitnice koje život znače. Sve u svemu, ako ne skupljate Ferrarije i ako niste fanatik za istraživanjem različitih proizvođača i modela, nemojte ga kupovati nije dobar. Ipak ajde da kao zanemarimo da je ne znam koji auto, može se reći par pozitivnih stvari. Lijep je generalno, ima neki šmek, farba nije loša, sitni metalni detalji su lijepi, i ima neki duh prošlih vremena i starog načina proizvodje modela. Šteta za taj promašaj u obliku, stvarno šteta.

In this case ProggetoK didn’t change anything although they had a perfect chance to do that. So this model is completely missed in shape, name, detailing on so on. On the front this is a car which is a mix between Ferrari 250MM and 166MM Berilinetta. On the back it is mix of 195S and 166MM Berlinetta, while in combination of colors and label says 250MM. So clearly it is wrong. So it is unnecessary to write about that any more. In general if we don’t think on what car it should be it has a fine pain on it, small metal parts are nice, and it has something of that old made model charm that is not that common these days. It is a shame for mistakes they made, real shame.

Suma, biće više priče o rezinima, nadam se nakon nove godine, možda bude neki Spark, pa da se vidi što je dobar rezinski model. Ovako za sad ostajemo u „rezin socijali“ i gledamo ProgettoK Ferrari 250MM.

At the end, there will be more texts on resin model, hopefully after new year when some Spark model may come. And those are great resin models. For now we will stick to “resin on budget”, and there are photos of ProgettoK Ferrari 250MM.