I
think that a time has come for me to write a few letters about these DeAgostini
models. And let me begin, but before that, I have to say... This is a text for
people from former Yugoslavia, and for the rest visit link http://143ll.blogspot.com/2014/01/lancia-stratos.html that describes
magazine models if you want to read and to get familiar with these.
Pa
pozdrav ljudi evo gore napomenuh strancima da text nije za njih i njih upućujem
na neke pređašnje tekstove koji se tiču novinskih modela pa tamo mogu da se
informišu više o mom mišljenju povodom istih. Ovo bih takođe savjetovao i svima
vama koji ne želite da čitate objektivan pogled na DeAgostini, idite na ovaj link http://143ll.blogspot.com/2014/01/lancia-stratos.html i čitajte o njemačkim, italijanskim itd... izdanjima.
E
sad kad je ostalo samo nas nekoliko koje možda ovo i zanima da počnemo,
konačno. Prvo hajdemo da se okrenemo cijeni modela. Ja ih kupijem u Srbiji pa
stoga ih plaćam po 700 RSD komad, ovo kad se pretvori u Eure je oko 6.2 Eura.
Ako pogledamo sajtove vidjećemo da se ovi modeli na istim prodaju za oko 10
Eura, ali nešto bolje urađeni. Ako tako gledamo vidjećemo da je cijena za nas u
redu, ili nije. Ako malo dalje odete po sajtovima i naletite na Carmodel ili
Ckmodelcars ili Modelissimo vidjećeta da i tamo ima modela do 5 Eura i da neki
svojim kvalitetom odgovaraju ovim ili su malo bolji od naših legendarnih.
Istina i sad će dosta vas da kaže, pa da kradu nas. Ja se ne bih složio sa
time, modeli do 7 Eura su modeli koje niko neće, to su Citroeni C2 reli, gomile
loše urađenih Fiata 500, nekih ruskih ostataka i tako dalje. Prema tome da zaključimo
ovaj dio rasprave, cijena je korektna modeli su sasvim u redu i mislim da ne
trebamo posmatrati da smo pokradeni. Jer kao prvo niko nas ne tjera da kupujemo
ove modele niti nam iko uzima novac bez našeg znanja. Treba cijeniti, ako ništa
drugo, onda to što prije samo godinu dana na ovim prostorima niste mogli da
kupite nikakav model koji bi se nazvao tim imenom i na nekim ozbiljnijim
lokacijama. Pod time mislim da je igračaka bilo alo modela, pa baš i nije.
Izuzev par Kararama ostalo su bile igračke.
E
sad da se bacimo na model. Da se odmah ogradim ja se neću baviti nikakvim
analizama novina koje dolaze uz model pa to ostavljam nekom drugom ko u
komentarima može da se lati tog posla slobodno. Model koji imamo kao zamorče je
Opel Rekord P2. Vrlo simpatičan model, i u lijepoj kombinaciji boja. Nakon
otvaranja blistera koji je ipak jedino sto možete očekivati moji dragi
kolekcionari za plaćenih 700 dinara od ambalaže, nalazimo model na plastičnom
postolju, dobro zašrafljen i pričvršćen. Blister je u većini slučajeva netaknut
i model je izdržao putovanje do nas sigurno. Na modelu prvo što je meni upalo u
oči je farba koja da budemo iskreni nije savršena, ali ja sam imao priliku da
posjedujem i modele koji su bili većeg cjenovnog ranga a ništa bolje lakirani nisu
bili. Tako da bih dao sve pohvale za farbu i lak na modelu. E sad da bismo
dobro analizirali šta imamo u rukama, zaboravimo na cijenu, i na zemlju u kojoj
se nalazimo i na DeAgostini, i fokusirajmo se na model. Farba nije toliko
visokog sjaja, na nekim mjestima su hromirane linije (koje su ovdje izvedene
srebrnom bojom) promašene u debljini. Ovo su toliko sitni detalji koje bih
zamjerio nekom Minichamps modelu a ne novinskom Ixo-u. Jedina stvarna zamjerka
je što na modelu sa strane ne postoje ispisi „Rekord“ ali to je takođe sitnica,
koja je podnošljiva. Kalup je generalno pogođen i model dosta dobro oslikava
linije stvranog modela. Na kalupu se ne vide mjesta na kojima je metal presovan
ili liven ili nešto od toga. Mislite da se to ne vidi na svakom modelu, pa ako
tako mislite onda se grdno varate, uzmite bilo koji Brumm model pa se dobro
zagledajte u tijelo modela, kladim se da ćete moći da vidite kako je kalup
pravljen a i da primijetite mjesta nakojima je spajan i rasklapan itd. Prema
tome, sve pohvale za metalne djelove na modelu.
Sledeća
stavka, plastični djelovi. Neću da dužim ovdje uopšte, precizni dobro ofarbani
postavljeni kako treba i sve u svemu mnogo bolji nego što sam očekivao. U ovoj
oblasti opet ako izuzmemo sve što se izuzeti da, vidjećemo da su felne nešto
slabije farabane (hromiranom farbom) da je unutrašnjost crna i bezlična, da su
neki detalji mogli da se malo bolje istaknu sitnicama itd. Ako budemo
cjepidlačili onda mislim da ovo neće voditi nikuda. Imam predlog za sve vas
koji nalazite mane, uzmite jedan Minichamps model, recimo dilerski Mercedesov
ili Opelov, o zagledajte se dobro i idite istim metodom kao i ja sa ovim
DeAgostinijem i vidite da li možete da nađete neki nedostatak. Mislim da ćete
naći 70% istih nedostataka. Sad uporedite nedostatke sa cijenom, 6.2 Eura sa 15
Eura pa da vidimo.
Prvo
da se razumijemo na kraju, ne branim ja DeAgostinijeve modele, ovo je više
stvra odluke. Ako neko želi kvalitetnije modele može da se odmah odrekne
trgovine DeA modela i ode na dio sa PMA i IXO modelima. Ali za sve one koji su
željeli modele sa naših ulica (iako je ovo malo nategnuto jer neke modele ja
baš nisam vidio na ulicama tako često) ovi DeA su topla preporuka, naravno ne
svi. Kroz par dana budem pisao o Fiatu 132 pa ćemo vidjeti kako je DeA omašio i
to pošteno... Do sledećeg čitanja, pozdrav!
No comments:
Post a Comment