Wednesday, 16 April 2014

Opel Rekord P2, DeAgostini 1/43

I think that a time has come for me to write a few letters about these DeAgostini models. And let me begin, but before that, I have to say... This is a text for people from former Yugoslavia, and for the rest visit link http://143ll.blogspot.com/2014/01/lancia-stratos.html that describes magazine models if you want to read and to get familiar with these.
Pa pozdrav ljudi evo gore napomenuh strancima da text nije za njih i njih upućujem na neke pređašnje tekstove koji se tiču novinskih modela pa tamo mogu da se informišu više o mom mišljenju povodom istih. Ovo bih takođe savjetovao i svima vama koji ne želite da čitate objektivan pogled na DeAgostini, idite na ovaj link http://143ll.blogspot.com/2014/01/lancia-stratos.html i čitajte o njemačkim, italijanskim itd... izdanjima.

E sad kad je ostalo samo nas nekoliko koje možda ovo i zanima da počnemo, konačno. Prvo hajdemo da se okrenemo cijeni modela. Ja ih kupijem u Srbiji pa stoga ih plaćam po 700 RSD komad, ovo kad se pretvori u Eure je oko 6.2 Eura. Ako pogledamo sajtove vidjećemo da se ovi modeli na istim prodaju za oko 10 Eura, ali nešto bolje urađeni. Ako tako gledamo vidjećemo da je cijena za nas u redu, ili nije. Ako malo dalje odete po sajtovima i naletite na Carmodel ili Ckmodelcars ili Modelissimo vidjećeta da i tamo ima modela do 5 Eura i da neki svojim kvalitetom odgovaraju ovim ili su malo bolji od naših legendarnih. Istina i sad će dosta vas da kaže, pa da kradu nas. Ja se ne bih složio sa time, modeli do 7 Eura su modeli koje niko neće, to su Citroeni C2 reli, gomile loše urađenih Fiata 500, nekih ruskih ostataka i tako dalje. Prema tome da zaključimo ovaj dio rasprave, cijena je korektna modeli su sasvim u redu i mislim da ne trebamo posmatrati da smo pokradeni. Jer kao prvo niko nas ne tjera da kupujemo ove modele niti nam iko uzima novac bez našeg znanja. Treba cijeniti, ako ništa drugo, onda to što prije samo godinu dana na ovim prostorima niste mogli da kupite nikakav model koji bi se nazvao tim imenom i na nekim ozbiljnijim lokacijama. Pod time mislim da je igračaka bilo alo modela, pa baš i nije. Izuzev par Kararama ostalo su bile igračke.
E sad da se bacimo na model. Da se odmah ogradim ja se neću baviti nikakvim analizama novina koje dolaze uz model pa to ostavljam nekom drugom ko u komentarima može da se lati tog posla slobodno. Model koji imamo kao zamorče je Opel Rekord P2. Vrlo simpatičan model, i u lijepoj kombinaciji boja. Nakon otvaranja blistera koji je ipak jedino sto možete očekivati moji dragi kolekcionari za plaćenih 700 dinara od ambalaže, nalazimo model na plastičnom postolju, dobro zašrafljen i pričvršćen. Blister je u većini slučajeva netaknut i model je izdržao putovanje do nas sigurno. Na modelu prvo što je meni upalo u oči je farba koja da budemo iskreni nije savršena, ali ja sam imao priliku da posjedujem i modele koji su bili većeg cjenovnog ranga a ništa bolje lakirani nisu bili. Tako da bih dao sve pohvale za farbu i lak na modelu. E sad da bismo dobro analizirali šta imamo u rukama, zaboravimo na cijenu, i na zemlju u kojoj se nalazimo i na DeAgostini, i fokusirajmo se na model. Farba nije toliko visokog sjaja, na nekim mjestima su hromirane linije (koje su ovdje izvedene srebrnom bojom) promašene u debljini. Ovo su toliko sitni detalji koje bih zamjerio nekom Minichamps modelu a ne novinskom Ixo-u. Jedina stvarna zamjerka je što na modelu sa strane ne postoje ispisi „Rekord“ ali to je takođe sitnica, koja je podnošljiva. Kalup je generalno pogođen i model dosta dobro oslikava linije stvranog modela. Na kalupu se ne vide mjesta na kojima je metal presovan ili liven ili nešto od toga. Mislite da se to ne vidi na svakom modelu, pa ako tako mislite onda se grdno varate, uzmite bilo koji Brumm model pa se dobro zagledajte u tijelo modela, kladim se da ćete moći da vidite kako je kalup pravljen a i da primijetite mjesta nakojima je spajan i rasklapan itd. Prema tome, sve pohvale za metalne djelove na modelu.
Sledeća stavka, plastični djelovi. Neću da dužim ovdje uopšte, precizni dobro ofarbani postavljeni kako treba i sve u svemu mnogo bolji nego što sam očekivao. U ovoj oblasti opet ako izuzmemo sve što se izuzeti da, vidjećemo da su felne nešto slabije farabane (hromiranom farbom) da je unutrašnjost crna i bezlična, da su neki detalji mogli da se malo bolje istaknu sitnicama itd. Ako budemo cjepidlačili onda mislim da ovo neće voditi nikuda. Imam predlog za sve vas koji nalazite mane, uzmite jedan Minichamps model, recimo dilerski Mercedesov ili Opelov, o zagledajte se dobro i idite istim metodom kao i ja sa ovim DeAgostinijem i vidite da li možete da nađete neki nedostatak. Mislim da ćete naći 70% istih nedostataka. Sad uporedite nedostatke sa cijenom, 6.2 Eura sa 15 Eura pa da vidimo.
Prvo da se razumijemo na kraju, ne branim ja DeAgostinijeve modele, ovo je više stvra odluke. Ako neko želi kvalitetnije modele može da se odmah odrekne trgovine DeA modela i ode na dio sa PMA i IXO modelima. Ali za sve one koji su željeli modele sa naših ulica (iako je ovo malo nategnuto jer neke modele ja baš nisam vidio na ulicama tako često) ovi DeA su topla preporuka, naravno ne svi. Kroz par dana budem pisao o Fiatu 132 pa ćemo vidjeti kako je DeA omašio i to pošteno... Do sledećeg čitanja, pozdrav!

No comments:

Post a Comment