Finally
today is a day for some Ferrari. It is not a secret that I collect almost
anything that can be considered as a car, sometimes even truck, but in that
collecting frenzy I will never say no to a Ferrari. Even if I already have one,
I would buy the same model, but made by different manufacturer. There is
something about Ferraris that I really love. I don’t actually know what it is,
but let us call it attraction. And today we have one bloody attractive model,
Ferrari F40.
Konačno je vrijeme da se piše malo i o Ferrarijevim
modelima. Nije baš nepoznato da ja sakupljam sve što smatram kvalitetnim
modelom u 1/43, čak se ponekad u ovom sakupljanju uzme i po neki kamion ili
kombi iako sam sebi obećao da ću se držati samo automobila. U ovoj sakupljčkoj
histeriji kupujem i skupljam Ferrarijeve modele sa posebnim žarom. Vrlo često i
ako imam neki model kupi isti, ali sada od drugog proizvođača što nekad vodi ka
gomili istih modela. Onda se javlja sledeća stavka u sakupljanju kad se počnu
sakupljati isti modeli automobila, tako eto dodjoh do Ferrarija F40, tek drugog
i mislim da će ih biti još mnogo „istih“. F40, kakav divan auto.
Pa
da započnemo priču o ovom divno automobilu, koji je po meni, a kako sam vidio i
po mnogima naj Ferrari ikad. Sve je počelo negdje 1987. godine kad je Ferrari
od svog tada 288GTO modela napravio 288 GTO Evoluzione. Sam 288 GTO je bio
model namijenjen trkama. Naime 1984 Ferrari je počeo da proizvodi auto koji će
biti uslov za stvaranje auta za takmičenje u grupi B. Grupa B je za one
neupućene bila grupa u kojoj su vožene one zvjeri od reli automobila kao
205T16, Audi Quattro, Ford RS200, Lancia 037 itd... i Ferrari je trebao nakon
200 proizvedenih komada da se priključi toj grupi sa 288 GTO autom. Ovo se nije
desilo jer je niz nesretnih događaja tokom 1986. godine uslijedio gašenjem
Grupe B i za 1987. godinu vladala su druga pravila. Tako je Ferrari 288 GTO i
svih 272 komada proizvedenih GTO auta ostali na cesti. Nakon toga, Ferrari nam
1987 godine predstavlja 288 GTO Evoluzione, a nakon njega na njegovoj
„platformi“ se rađa F40. Auto rađen da proslavi četrdeset godina postojanja
Skuderije i poslednji auto koji je Enzo lično odbrio. Ako malo dublje budete
kopali i istraživali o ovom autu vidjećete da je među tifozima ovo jedan od
omiljenih auta.
Ferrari
ikad. Sve je počelo negdje 1987. godine kad je Ferrari od svog tada 288GTO
modela napravio 288 GTO Evoluzione. Sam 288 GTO je bio model namijenjen trkama.
Naime 1984 Ferrari je počeo da proizvodi auto koji će biti uslov za stvaranje
auta za takmičenje u grupi B. Grupa B je za one neupućene bila grupa u kojoj su
vožene one zvjeri od reli automobila kao 205T16, Audi Quattro, Ford RS200,
Lancia 037 itd... i Ferrari je trebao nakon 200 proizvedenih komada da se
priključi toj grupi sa 288 GTO autom. Ovo se nije desilo jer je niz nesretnih
događaja tokom 1986. godine uslijedio gašenjem Grupe B i za 1987. godinu
vladala su druga pravila. Tako je Ferrari 288 GTO i svih 272 komada
proizvedenih GTO auta ostali na cesti. Nakon toga, Ferrari nam 1987 godine
predstavlja 288 GTO Evoluzione, a nakon njega na njegovoj „platformi“ se rađa
F40. Auto rađen da proslavi četrdeset godina postojanja Skuderije i poslednji
auto koji je Enzo lično odbrio. Ako malo dublje budete kopali i istraživali o
ovom autu vidjećete da je među tifozima ovo jedan od omiljenih auta.
Finally,
some text about F40 in scale. First that you see is a package that is nice.
First there is the paper box than the acrylic one, than inside there is a small
brochure about the car, than about the model, and last but not least the
plastic blister inside the box to keep all the parts in place. And when you
take it out of that, than you will see that there you have one serious model.
What we have here is Herpa manufactured model in 1/43 scale made of plastic.
A
sada konačno, o F40 u razmjeri. Prvo što vidite kad ugledate ovaj model vidite,
plastičnu kutiju, onda nju otvorite slijedi vas plastična, akrilna kutija,
nakon toga ispadnu dvije brošure, jedna o autu jedna o modelu, nakon toga
otvorite kutiju a tu vas dočeka plastični blister koji drži sve djelove na
mjestu. Nakon ovoga okrenete model naopačke i otvore se hauba i poklopac motora.
Dobro,
sad ozbiljno, vidjećete model od plastike. I pomislite da se radi o plastičnom
modelu koji nije nešto. Ali nije uopšte tako, Herpa ja napravila odličan model,
plastika je vrlo kvalitetna i lijepo oblikovana i zaista trebate biti jako
kritični da vam se model ne svidi. Model nije sav od plastike, već je šasija
modela od metala i za nju su okačeni hauba i poklopac motora i ovo omogućava
njihovo otvaranje kojem nema mane. Sve klizi kako treba i staje na svoje mjest
bez ikakvih pomjeranja i velikih zazora. Metalni djelovi pored toga, modelu
daju težinu i model vam se odmah učini veoma kvalitetan. A onaj natpis na
stomaku modela koji kaže „Made in West Germany“ vam uliva povjerenja da se
model neće dezintegrisati kad otvorite vrata. Stvarno je tako, vrlo je čvrs i
žilav, sve stoji na mjeti radi kako treba i izgleda odlično. Plastika je
odlićno izlivena i tačna napravljena. tako da model ni malo ne odstupa u
dimenzijama i proporcijama od pravog auta. Barem se tako čini, na prvi pogled i
na mjerenje. Djelovi su plastični ali imaju otvore tamo gdje bi trebali biti
otvori, takni su i jasni, a zazori na vratima i haubama su toliko mali da ih ne
vidite golim okom, t. sve dok se ne uzmete za lupu i pogledate bliže. Jedina
zamjerka bi bila na modelu to što nfarovi su mogli biti bolji. Tu mislim na
prednja svijetla, koja da su bila od neke tanje plastike bi bila mnogo realnija.
For
now on blog we had die cast and resin models, and now plastic one. When you
hear plastic, you probably think of a kit models, and as most of us here you
wouldn’t like it. Plastic looks, somehow, cheap and not good enough, and this
is a model that proves the opposite. So let us start on this model. Plastic
parts are first that you see, and these are the body work, interior, details,
rims, and lights. But the back bone of the model its chassis is made of metal,
and bonnet and hood are mounted on this part. So the way how openings behave is
great. Metal parts (chassis) are good, solid and firm, with weight that is
saying quality. Now plastic parts are also great, everything is moulded right.
Most of the openings, are really openings, even that rod inside below the hood
is made to it is supporting the hood while it is open. Only thing that could be
better are front lights. They should be created of thinner plastic, and that
would make them more realistic.
Anyhow,
the body work is great, the gaps between the openings and stationary parts are
incredibly small and not visible until you take the magnifying glass. Engine is
also fantastic, when you open the hood you will see a lot of detailing on the
engine compartment, great thing is that there are real springs on suspension.
Every thing from small insignias inside to the major parts is great. Rims and
wheel with tires are made fine, very real. All in all if you have some Ferrari
F40 that has no openings, and you have extra money, around 20euros, you should
definitely buy this one. If you have even more, then buy Kyosho or something
like that, but don’t underestimate the plastic Herpa, ever. :D
And something like a poster, list of Ferrari top class super cars, designer by me. So click on this one do open it in full size, and download please.
Na kraju malo iznenađenje, poster sa svim Ferrarijevim njaboljim super automobilima. Na ovu kliknite prvo da je otvorite u pravoj veličini, pa preuzmite.
for full size image visit link http://postimg.org/image/61sad2caj/
No comments:
Post a Comment